Joana

sre - 25.08.2010

Ipak

Ulica je moje nebo
ove krošnje koje crvene nad suncem moji su oblaci
iznad mene su druge planete, velika brda, neke tmurne boje i čudne figure. Jesu li ono naopaki ljudi?
jesu li ono ljudi?
ogledam se u barama iznad,
vidim se, vidim te lude okrenute ptice,
hoce li kishe ikada padati iz ove moje zemlje?
ili ce se istrošene ovim gradskim nebom meni vratiti tiše, hladnije i teške?
ja bih da sidješ
da dotaknesh nogama plavo
da ne gledaš gore u sivo
da ne gledaš gore.
pogledaj samo u mene,
i reci mi tim očima koje bole
da je ovaj svet živ, da postoji
da mogu da legnem na svod
i cutim o dobroti ispod svojih ledja
o tvojim crtama lica
barem ovih par sati do mraka.
onda mi nesto kazi
dozovi me, ako treba.
Ako me nema, znaces gde jesam.
cekam tamo gde prava kisa pravilno pada.
A do tog mesta ti ne mozes nikada. Duso.

 

Joana 25. avgust 2010 4:33:29

9 Comments:

Kakva perspektiva jbt... i percepcija..
samo pazi, da ne zuljaju oblaci
Također čitam i knjige, mnogo knjiga; ali naučim manje iz knjiga nego iz života. Jedina knjiga koja me mnogočemu naučila bijaše rječnik. Rječnik, kako ga obožavam! Ali cestu volim i više od čudesnoga rječnika.
the harmonicas play
the skeleton keys and the rain
and these visions of Jo(h)an(n)a
are now all that remain
a ja čitam irak umesto ipak, pa već zamišljam neke bombaše samoubice, ali mi se ove tvoje skrivene ulice daleko više sviđaju... dobrodošla, ipak, opet :)
Pssst. Ćao, Panto ;)
Sorry sto nisam prisao da se pozdravim, a red je bio. Mrzelo me da ti se derem na uvo, a da me pola ne cujes i obrnuto. Ziv sam i te fore. Ti?
Lepo sto na vreme vidim komentar :) ja inache ne kasnim par meseci :D
Sad se bash ne secam te situacije kada nisi prisao, ali ti oprastam, vreme je uchinilo svoje :D hocu reci- gde si ti, bre? :D
Upravo sinocno zlostavljanje uzengije i nakovanja ide u prilog tezi da se u Ex pontu ne moze pricati, a ni razmisljati. Dve stvari koje su potpuno irelevantne kada je izlazak u grad u pitanju. :P

Add comment