Joana

ned - 04.06.2006

20 do 8

..Izashla sam te vecheri. Izgovor je bio neko, kao bitno deshavanje u gradu( nekome). Moja soba me gushi ponekad...u poslednje vreme-chesto! 2 sa 2 je..neki je vole,ne znam razlog!Chesto je poredim sa onim kuglama,koje kada protresete, pretvore se u lepotice,sijaju  u zvezdanoj prashini....a onda,nakon dugog chekanja da se ista stisha, pojavi se sirena na kamenu..Videla sam slichnu negde,ne znam gde..ne znam kada...Ko zna  i da li sam je videla- mashta mi je oduvek jacha strana!Sebe nikako ne smatram  sirenom,a moja soba bi mogla biti kugla..ili kocka..Da,kocka u kugli sa prozorom, sa mnom, bez zvezdane prashine, bez chekanja ali sa malo vazduha!

Da,izashla sam(trebaju mi izgovor i razlog za izlazak ...UVEK, zbog nekih!). Chekam  Ih vec 10 minuta(`IH` ne poshtuju ni svoje vreme..zashto bi moje??!)..Kisnem, trudim se da ne zakiselim onaj budjavi smeshak koji namestih rukama pre par minuta...kada niko nije gledao!  Dolaze!Vide mi bes u ochima..Ne pitaju,ne kazem nishta!Udaraju me kishobrani,milioni njih..Ja KISNEM( u tom trenutku tako shirok pojam)...

Ostatak vecheri nisam ni zapamtila-znachi bio je kao i oni ostali koje bacam u kantu zaborava!!! Kao vezanih ochiju idem nauchenim koracima do belih stepenica..shesta,peta,chetvrta,treca,druga,prva...ponovo pravo, pa levo,onda mrachni ulaz(chulo mirisa je istrenirano na isti-automatski se gasi na par sekundi),lift,ulazim,trazim novopecheni grafit na ogledalu da bih zaboravila gde se nalazim(bojim se liftova)..Stajem na sedmom,izlazim...metalna vrata,broj 28!

Navikla sam da odmah odem u svoju kocku u kugli(ipak je ona moja ljuska)..Onako mokra i zalosno nakezena trudim se da ostavim utisak super provedene vecheri da bih izbegla pitanja..Spazih Klinku na fotelji do prozora..Kaze mi `Umro Z....`,  `Kada?` pitam...`u 20 do 8` kaze..Ne pitam vishe nishta!Bilo je oko 9 sati ..ne znam!Kada sam dotuchena ,sednem ,uzmem olovku i crtkam..ne pishem,ne mogu,i ne bih da me drugi vide dok plachem( to prezirem)!Stiskam besno onaj grafit, on cepa papir i pravi oblike koje ,mozda,ne bih mogla stvoriti sa namerom!

Videla sam ga mozda 10ak puta u zivotu..ali upechatljiviji lik nisam zapamtila-nikada!Glasa se ne secam-lik ne zaboravljam!Rak pluca-jbga...Chetvoro klinaca,nece ga se ni secati,jbga..35 godina ,jbga..SMRT..jbga!!!!!

Kisha!Vec je dva metra pod zemljom..od 13 h!Nisam otishla,nisam toliko jaka u...heh,ne volim da kisnem!Prochitala sam skoro negde...`Zivot je ili cvet, il` govno..sredine nema!!`...Z sa chetiri tachkice nije voleo cvece!..a ja chuvam sms u fonu od 11.septembra proshle godine-`..Sreca je k`o Sunce- zadje kad je najlepshe!`

..Jovana..drago mi je...4.jun `o6. 15:36h

Joana 4. jun 2006 15:33:00 | (6) komentara


i ide dalje, zhivot...
bamby, u 4. jun 2006 15:39:00
Slazem se..al` nekad te neshto toliko pogodi da ne znash gde se nalazish!
Posetilac (Neregistrovan) (Neregistrovan), u 4. jun 2006 15:43:00
o da. padnes i ustanes i sve tako. zivish!
bamby, u 4. jun 2006 16:00:00
Nisam pesimista ..daleko od toga,ali ovo sam morala da napishem!Zivot ide dalje!
Panta Rei, u 4. jun 2006 22:39:00
Joc, jbga... patimo, plačemo, ali... jbga! Moramo dalje. Giljaj srećo!
Nettle, u 4. jun 2006 23:23:00
Sjeban je zivot. To svi znamo, ali ne smemo biti skenjani. Samo treba podici glavu gore i praviti se da se nista nije desilo.
Malmsteen_Y (Neregistrovan) (Neregistrovan), u 5. jun 2006 23:39:00