čet - 12.03.2009
Duše
Nisam sigurna ko je više umro te noći. Izgleda da čovek puno puta umre pre konačne smrti. Pitam se samo..koja je sledeća koja će boleti jače?
Čudno je kako te život iznenadi kada to najmanje očekuješ, onda kada iščekuješ i više nego što imaš trenutno, pritom si toliko srećan da ne prestaješ sebi da govoriš "to je to. Ovome ne može biti i nema kraja". I ta pomisao ti okuje dan i noć, sa njom živiš i osećaš da bi mogao umreti tog trenutka bez trunke zaljenja, jer...šta može biti veće od toga? ...Uhvatiš sebe nasmejanog, boli te u grudima..takav jedan osećaj smešten je tu, kod srca, ko bi rekao da mu treba tako malo. Tu je i pulsira. Zatvaraš oči ne bi li uhvatio svaki otkucaj i smestio u razum svaki beskraj, neograničenje i hiljade života koje nosi.
Nosi li...?
Da, čudno je kako te tvoj jedan i jedini život iznenadi.
Ili...ne..
Chudno je kako tvoj, jedan i jedini život, iznenade oni za koje si mislio da su upravo to- TVOJ život.
Kada mi je Osećaj pucao u grudi i dalje me je boleo prvi bol. Srećan bol. Počelo je da peče tek onda kada sam mogla da pretpostavim kako je izgledao lik koji je stajao ispred. Bio je to tvoj duh. Tada sam postala svesna činjenice da si ti ipak živeo u meni. Da, tvoj lik. Dosta proziran i nekako tužan i preplašen. Mora da se stideo onoga što je učinio..ali, opet, razumela sam taj pogled i njegovu potrebu da bude slobodan. Nije bilo ni vreme, ni mesto za opraštanje, suze ili bilo šta što će odagnati rešenost tog trenutka da razdvoji duše na dve, tvoju istera napolje i ubedi je da ubije ono što je u meni ostalo. Obavio je posao umesto tebe, tiho i bez drame, verovatno mnogo odlučnije i brže, i dobro što nije ostao duže no što je trebalo..ne bih volela da je video ono što se oseti kada u meni umireš ti.
Ili ja?...
Ti u meni sa mnom. Ipak sam nosila nas u sebi. Ne znam gde je deo duše koji je bio sa delom tvoje u tebi...Ako je još tu, vrati ga, molim te... Prazninu već ima ko da popuni. Meni je potrebnija.. da bih ostala svoja i pronašla put do nečijih grudi kojima ću je predati bez strepnje i predrasuda da je neće voleti onako kako ti jesi nekada.
I ostavi na miru sećanja.
Raduj se kada me vidiš isto koliko ja tebi. Okreni se za mnom tek nakon što se ja za tobom okrenem. Valjda je to prokletstvo srodnih ubijenih duša o kom smo dugo pričali- da se okreću dugo.
Ostavi osvetu. Sve ćeš uraditi sebi. Ne brini, mene je već bolelo dovoljno.
Ne igraj se ljudima. Možda smo zato završili ovako...Stigle su nas tuđe smrti, one za koje smo bili dosta odgovorni, a pritom slepi... bila nam je bitnija jedinstvenost "Imati Nas".
I da, teško je nemati nas.
Budi srećan.
I rekao si da ćeš mi uzeti za zlo ako odem. Nemoj. Ja sam tvoj večni prijatelj, kao takvog me imaš do one konačne smrti.
Samo mi vrati taj deo duše. Ili ga pusti da me nadje.
Izgleda da se, ipak, najvishe isplati u "onom" trenutku. Shteta shto ne mozemo da ga odaberemo. :o/
videla sam fotke..tebi je bash bilo fino :-)
Bilo mi je... nevidjeno dobro. Sad tju da te nagovaram da se i ti prijavish sledetje godine. :o)
Sizife, ja sam stari prikupljach, trebaju mi sitnice da bih bila cela, neki to zovu perfekcionizmom, neki zaludjenishtvom..a ja znam da nije uobrazilja. I upravo sam deo svoje dushe nazvala sitnicom...neka bude onda da su sitnice ono bitno.
:-)
A za B. vidi pa da pravimo lom i da se dobro zezamo, a najbolje od svega je shto kroz to mnogo toga uchimo. Sad mi je MJP, deo o UN, mnogo lakshe da svarim, a ima nekih (nem' pojma) stotinjak strana ili tako neshto. Sad mi zanimljivo. :D
Kojak, hvala ti :-)
otari mi inje sa očiju i čela,
izađi iz mene, izađi iz mene...
osvrni se mirno na godine proshle, u nizu shto shapucu
bledo je, bledo je..
sasvim je isprano secanje moje, ne zelim da znam..
zacheshljaj pramen straha sa lica
skloni te umorne zavidne ochi
da ne vidim ochaj
da ne vidim nishta shto necu da znam..
Mah glavom, taman toliko dug da neprimetno rastera pramenove i usput pogledom oslushne vrata pub-a... da mozhda neki "petar" ne naidje...