Joana

pet - 16.02.2007

2 i 29

Nisam odavno.

 Dobra je stvar ona srednja. Nisam ni bila svesna kol’ko slobodnog vremena imam. Imam ga i sad, ali se opterecujem obavezama, pa više mislim nego što radim nešto korisno, no dobro. Iako sam imala odredjenih predrasuda u vezi Dana zaljubljenih (imam ih i dalje), dopao mi se grad sinoć. I ljudi. I to što sam slušala Travisa i pevala, i što sam bila romantična na onaj moj bolesni način, i što sam se klackala uz  reagge,  i što smo pravili narukvice od slamčica, i što me je napio i smejao mi se u facu, al’ volim kad mi se smeje u facu. Dopale mi se svećice i poklon i pripadanje i sve. Uvek mislim da mi ne treba čuvar. Al’ ta uloga mu super stoji.

Dakle...Barem malo neobičnog u ovoj Mitrovici.

I sve se još više raščlanjava. Svako je otišao na svoju stranu....

Navikla sam da društvo vidim jednom mesečno, na to da su mi dosadne dnevne kafe sa drugima, pa radije smaram oči kompom, knjigama i filmovima.

Hoću da okrečim sobu u nešto sunčano, da uramim par crteža i čitam više o meditaciji. Kad mi dune da usavršim francuski, preseliću se kod Race...Ivana je rešila da podeli znanje sa svima koji se nađu u blizini.

I znala sam da ovu zimu neću da osetim.

Veći individualac- nisam bila nikada.

 *Darko Rundek- Put u Sumrak*

Joana 16. februar 2007 2:22:00 | (3) komentara


imamo slične planove ;)
flash, u 16. februar 2007 12:06:00
sretjo, Ivana vishe ni ne pricha na srpskom. Raca i ja odlepitis. Ni krve ni duzne nauchismo francuski. :D
Nettle, u 16. februar 2007 14:55:00
ovakve postove najvise volim ali ih uglavnom nema
margo, u 10. mart 2007 16:49:00

čet - 01.02.2007

Moj velichanstveni strah

Rekoh da posmatram život sa neke biološke strane. Kao. I mislim da to radim da bih opravdala sebe ponekad. No dobro.

Mnogo zezam život. I to radim jer sam skot jedan koji ne zna da ceni svoje vreme. Mnogo brinem o drugima, mnogo morališem, mnogo pratim tudje facijalne ekspresije,a kao ne mislim o istim, da bi me na kraju dočepali u snu nekom i sekli mi kosu ili bojili zube.

Mnogo me je strah od smrti. Mnooooogo. Razmišljate li o tome kako će drugima biti bez vas? Ili kako će vama biti bez vas? I da li će biti uopšte? Ne verujem u one postživote, žvuče kao uteha celom svetu, a i nisu dokazani. Verujem u ovaj svoj, jedan...i uvek mislim da je večan.

Dokazano je da se narcisoidne osobe najviše boje kraja. I logično je.

Smrt ima jako moralne dimenzije. Da nije prvog ne bi bilo ni ovog drugog. Da nije ovog prvog, ne bih mislila kako ću a da ne povredim, znala bih sa kime ću i kada. Jbmti ovo prvo.

Dakle, besmrtnost je rešenje mog trenutnoživotnog problema. Jea.

A mozda mi treba samo malo više sebičnosti?

’’ Kada prodrem duboko u ono što nazivamo svoje ja, uvek se spotičem o ovu ili onu pojedinačnu percepciju, o toplotu ili hladnoću, svetlost ili senku, ljubav ili mržnju, bol ili zadovoljstvo. Nikada ne mogu da uhvatim svoje ja bez kakve percepcije...’’

 

(Gentleman- Intoxication)

Joana 1. februar 2007 3:34:00 | (16) komentara


Ya iz svoje narcisoidnosti ponekad kazem da zelim da umrem,da bi ljudi prestali da me titraju i tako to,cause I can solve anything...al plashim se i ja,evo da znash..Pssssst! :*
Oloriel, u 1. februar 2007 9:30:00
..'covek je upucen na smrt'...'osnovni paradox-zivot upucen na smrt ne moze se prevazici'...'covek nikad ne moze da izgradi svoju ljudsku sustinu jer je ona uvek zadata a razultat egzistencije je uvek SMRT-NISTA!'..i blablabla...;) a da se ponovim po ko zna koji put?'jedino misao o smrti celici nas duh!'...pusti VOLJU da upravlja ludoscu tvog zivot;)
DarkD, u 1. februar 2007 10:06:00
ne znam shta da ti kazhem.. ti bi besmrtnost? ja ti savetujem da pazish shta zhelish. zamisli da zhivish zauvek. a bliski tebi i oni koje volish stalno odlaze. koliko bi samo patila!!
starshine(deleted) (Neregistrovan), u 1. februar 2007 10:11:00
Strah je antonim ljubavi, ne nudi izlaz iz čoveku sklonih zabluda niti prosvetljenje. Život u strahu koji je krunisan primarnom tendencijom duše je život bez boga, a takav život neprestano vapi za smislom, ali potajno, utamničen matricom koju je stvorio strah. Svako sam oseća kada i kako će se tih stega osloboditi. Samo bez pitanja kako ja to sve znam...
Mrakus, u 1. februar 2007 10:19:00
ista premisljanja imamo.sta cu kad ostanem bez sebe? pa opet ponekad pomislim,ma neka odem bas sad,cemu sve? u coveku je po prirodi stvari,uprogramirana zelja za zivotom,inace na prvu teskocu,svako bi ga sebi oduzeo.u zagrobni zivot,takodje,malo vere imam ja.
machor, u 1. februar 2007 10:48:00
mlada si, morao je i taj strah doći na red...a poslušaj starshine, već ti je rekla to što i ja mislim ...
angel, u 1. februar 2007 11:17:00
i da,nisi ti narcis veruj mi...:)a uteha moze da ti bude,da zamislis moj strah od smrti:)
Posetilac (Neregistrovan) (Neregistrovan), u 1. februar 2007 12:30:00
*Oloriel, ne bih ja to tako:P *Dark, ovo citirano je shta? *Starshine, ovo o besmrtnosti je bila ironija, i da, slozicu se. *Machor, ja ne mislim u "bash sad" fazonu:P *Angel, i sa tobom se onda slazem:)* Neregistrovani, bash zato shto mi trecina zivota proshla..I nisam ni rekla da sam narcis, vec samo spomenuh shta je dokazano..Iiiii nisi ni ti neki narcis!:D Dobro..malo.
Panta Rei, u 1. februar 2007 13:49:00
oh, izvini, izgleda da nisam pazhljivo tchitala. ma, znam ja da si ti pametnitza.. ;-)
starshine(deleted) (Neregistrovan), u 1. februar 2007 15:05:00
maaaalaaaaaa... bukiraj me za razgovror. Pusa!
Nettle, u 1. februar 2007 18:19:00
kazu kad pochnemo da preispitujemo ziwot i smrt - tek onda pochinjemo da ih spoznajemo. a strah od smrti je normalan - kod onih koji ziwe. :*
s0Nne, u 1. februar 2007 20:51:00
*Starshine, ic okej;)* Koprivo, zna se kada i gde!:P* sONne, trebalo bi da je normalan..
Panta Rei, u 2. februar 2007 1:07:00
biti besmrtan, jer bi kao takav kad tad pomislio na sva govna koja sam izbacio. tad bih se skenjao, pri čemu to skenjanje zvuči prekrasno u uvom kontekstu. dalje... strah od smrti... ja ne razmišljam o njoj. kad bih baš trošio vrijeme da mislim i o tome, možda bih počeo da se bojim... eto, ja sam toliki narcis da sam TOLIKO zamišljen nad sobom da nemam vremena misliti o SMRTI :P kakva crna smrt? tako... mislim da je tales razmišljajući o nebu i koječemu, gledajući u nebo i hodajući, okinuo u neku rupetinu i sjebao se :)... a ti vuci zaključke :)
vatuljak, u 2. februar 2007 2:37:00
ne bih htio biti besmrtan, jer bi kao takav kad tad pomislio na sva govna koja sam izbacio. tad bih se skenjao, pri čemu to skenjanje zvuči prekrasno u uvom kontekstu. dalje... strah od smrti... ja ne razmišljam o njoj. kad bih baš trošio vrijeme da mislim i o tome, možda bih počeo da se bojim... eto, ja sam toliki narcis da sam TOLIKO zamišljen nad sobom da nemam vremena misliti o SMRTI :P kakva crna smrt? tako... mislim da je tales razmišljajući o nebu i koječemu, gledajući u nebo i hodajući, okinuo u neku rupetinu i sjebao se :)... a ti vuci zaključke :)
vatuljak, u 2. februar 2007 2:38:00
Vatuljche, volim te!:D
Panta Rei, u 2. februar 2007 3:03:00
i ja tebe volim ... ;)
vatuljak, u 3. februar 2007 16:25:00