ned - 23.12.2007
...
Joana 23. decembar 2007 2:02:44
| (27) komentara
jedna od omiljenih pesama haustora
Ah... gadjas i pogadjas.... "Ja sam bio pogresan..." Jezivo...
lepa ova smizla na fotki! ;o) Ljubac!
haustor znam napamet pa mi je fotka daleko zanimljivija.
Volim ovu stvar :) Komentarisanje fotke prepustam decacima ;)
_________________________________________________________________
_________________________________________________________________
e, net mi nije radio 3 dana, sad sam k`o s` lanca..ne znam `de cu pre:-D `de ste blogeri, dushe moje?:-D Shto se pesme tiche, jedna od mojih omiljenih, takodje..(*Glup, ja malu sa fotke znam napamet, pa mi je pesma daleko zanimljivija:-D ), a fotka...maj jangr sistr vit somting det luks lajk sigaret :-) ta ra ra raaaa.
eh, da..Adrian, veshtachko disanje, ili neshto? o.O
prenesi sestri da je lepša od pesme (a haustor mi je omiljeni bend) a da sam ja postariji i oženjen.
ja nisam postariji i neozhenjen sam. a volim i da pripalim.
*Postariji i ozenjen? lazesh?:-) nikad ne bih rekla. *BoriSe, pa ti si sve shto je meni potrebno. Ne gledaj fotku vishe. :-D
ne gledam. koju fotku?
e, tako.
kako brzo reaguje ovaj boris, nema šale. a vidiš, panta rei, nisam ja postariji za sebe al u onoj tvojoj priči od pre dva posta, mogao bih da budem. poslednjeg julskog dana hiljadu devesto osamdeset osme imao sam dvadeset i dve godine i dvanaest dana i bio sam na otoku braču.
na brachnom otoku...
samo godinu dana kasnije zadržao sam se i na tom otoku.
okej, poslednji pokusaj komentarisanja. imala sam lep srocen i duhovit komentar a sad cu samo da ga skresm - jesi ono desno na bekgraundi ti?
i da, Glupi - ozenio si se s 23 godine?
ne reci da je to bila ona veza posle dragane :)))
i da, Glupi - ozenio si se s 23 godine?
ne reci da je to bila ona veza posle dragane :)))
to nisam ja, kao prvo. a, ako ćemo pravo, nisam se nikad zakonski oženio ali sam od 23. na tom istom vanbračnom otoku. a dragana je bila nešto ranije.
jao.. to je tako romanticno. podrazumeva se da sam se raznezila
Pa, dooobrooo...nisi sad neshto mnooogo stariji:-P ali, svidja mi se ideja o nezakonskom odrzavanju braka, to mi je skroz okej..shto bi ti trebao zakon, uopshte? A Boris...garantovano sam jacha od njega, ne znam shto me izaziva:-P :-) *Ivane, nisam ja na bekgraundu..shto?:-) mada, rodjeni brat mi je rek`o da ta riba ima neshto moje. Nos recimo :-D
dja fotka i dja haustor i vrlo dja sve skupa. :)
"Pantiću", gdeeeee siiiii? :p
Otkud it to? :p
:-D ne znam, zamisli.. prosto ne znam.
Srecni ti praznici Pantice:**
e, hvala ti, maua :-) tkdje!
uto - 18.12.2007
Ku, e..
Jao, nemaš pojma kako mi je bilo. Upoznali smo se tu, ispred doma 2. Uhvatila sam mu foru. Svakog dana prodje tuda 3 puta. Jednom u 11, pa u 15, pa u 21. Rešim da preuzmem stvar u svoje ruke. Muškarci kao on- pf, ma, daaj, njih treba stimulisati, a ja sam sama po sebi stimulus, znaš me. Mora biti reakcije, eeeej.. da bi stvorila posledicu. To sam danas pročitala, nemoj tako da me gledaš, hihi. Bila sam kod frizera, dala sam dosta para za nadogradnju. Da, kod njega idu sve one face, pričaću ti. Kupila sam neku čipku i dobar saten. Sija, žulja, razbija, al’ trpeću, mislim se. I sad. Plan. Sve to nakačim na sebe, mirišem svetski, bejbe, nemaš pojma, mnogo mirišem. U pet do 21 sam se nacrtala tu ispred. I kao prolazim, non stop prolazim, njega nema, ja i dalje prolazim, žuljaju me cipele, onaj cirkon mi je tačno na malom prstu, ubija me, ali ja i dalje prolazim. I . Evo ga. Prolazim. Pričam telefonom. Ne vidim ga, znaš. I prodjem. Udarim ga ramenom i vrisnem. Aaaaaaa. Bacim telefon. Od stresa znaš. Mislim, kao, neki manijak. Kažem, daaj, jebote, uplašio si me. Kaže mi Izvini, lutko. Dohvati mi telefon, a onda i bateriju, koja se, znaš, odvojila pri padu. Pita me da l’ može da se iskupi nekako. Kažem, paa nee znaam, mislim se, naravno da ćeš se iskupiti. Hoćeš da odemo na piće negde, pita me. Kažem paaa neee znam, mislim se, naravno da hoćemo. Imaš li nešto planirano, pita me, kažem Nemam. I odemo mi u Incognito. Tamo puno, puno. Svi gledaju u nas, mi sedamo onde na izlog, znaš, i dalje svi gledaju. On mi se smeška, gleda mi u bretele. Nismo puno pričali, ali smo se smeškali. I bilo mi je lepo. Posle kad smo izlazili, svi u nas, e..blaamm, ijaaoo. Kaže mi ’ajde da se provozamo koji krug. A ti voziš, je l’, pitam ga, a znam i šta vozi i koliko dugo, hihi. Vozili smo se sat vremena, jao, e, da mu vidiš auto, očuvan kao polarni medved, sija, šljašti, samo što ne progovori, jao, kao da sam bila na masaži, isti osećaj, onaj blaženi. Poljubili smo se kad sam izlazila iz kola. Ne ljubi se loše. Ne znam da l’ ga znaš, ne verujem, nije on odavde, to jest, iz Lipljana je, ali zivi u Beogradu. Živi u Beogradu. Tako ti kažem. E, šta ima kod tebe? E, žurim, ode mi bus. Čujemo se ovih dana. Ljubim te, ljubavi.
Joana 18. decembar 2007 2:30:20
| (14) komentara
hahahahhaha! "Sve to nakačim na sebe, mirišem svetski, bejbe, nemaš pojma, mnogo mirišem." hahahaha! fenomenalno! svaka chast!!! tapsh tapsh tapsh!
ic dzast d vej it is, ow jee :-D
pa jeste al ti kad napišeš onda je stvarno tako.
jako mi se dopada kako si docharala taj razgovor, ali zvuchi kao da si hvatala beleshke ili snimala nechiji razgovor, svaka chast! kokoshke su oko nas a i medju nama! buahahhahaha
:D :D :D u, jbt! Shto su mi takve stvari poznate... A tek shto mi se bljuje od njih... Uh. Zadrzhavam se na histerichnom smejanju. Dobro je to. Oh, dobar je i post. Odlichan. :D
ma, napisah kako jeste, bez ikakve shminke i sl. al`, jbga, ne mozesh ni da bljujesh ceo zivot..habituacija jedino. Ili masovno ubistvo.
masovno ubistvo njih!!! :D
Atomska bomba? Najlakshe, najbrzhe... Ali opet bi neko prezhiveo. :D
...jbte, o kakvim stvarima ja pricham! o.O
Kakav ti je taj smajli, ne daj Boze, e. k`o ona guarana sova :D
:D histerichan, za valjanje po podu :D
o.O
Mister Mozak has left the building... Gospodi pomiluj.
:)))))) dobra pricica,doobra
sre - 12.12.2007
Egocentrik
Prvi dan mog života. Ne toliko lepa medicinska sestra me je odvela u prostoriju sa ostalim bebama. Bože, bila sam najlepša. I bila sam dobra riba. Osećala sam svoj ravan stomak i na njemu pirsing zvan Isečena pupčana vrpca. Koža mi je kao sopstvena guza a guza skroz zategnuta. Naprćila sam usta dok kroz podmuklo spuštene kapke bacam svoj mačkasti pogled na tonu pudera ispod donje usne tridesetogodišnjakinje kojoj se sopstveni posao očigledno smučio. Nije me ni pogledala. Ni dok me je umotavala u trista tona pelana. Samo me je bacakala. Bam. Bum. Levo. Desno. Ispadale su mi bale tamo ’amo, ali ne. Izgledala je kao da se zove Suzana. Da. Skroz je bila Suzana. Suzana je bila plavuša. I sto posto je bila ljubomorna na moje trbušnjake.
U prostoriji punoj beba bilo je prijatno. Ali je napolju pržilo sunce poslednjeg julskog dana hiljadu devesto osamdeset osme. U svakom uglu bio je po jedan ventilator. Onaj kao iz samoposluge. Samo što ovi nisu zveckali. Dobila sam svoju značku na kojoj je pisalo nešto. Htedoh da se savijem, da pročitam, ali neee. Suzana je bila dobro plaćeni uvijač pelena. Jedva sam disala. Spustila me je u krevetac sa metalno belim rešetkama visine kineskog zida i otišla. Naravno, nije me pogledala. Kučka. Morala sam da ispitam situaciju. Zaljuljala sam se ulevo i videla lika u susednom krevecu. Zvao se 14. Spavao je namršteno. Verovatno je sanjao Suzanin dekolte. Onda udesno. Neka mala 12. Ruzno ime. Bacakala se trista na sat, al’ nije pisnula. Postnatalno ludilo.
Jbte. Tek sam se rodila a taaako mi je dosadno. Kakav život me čeka na plus 35 stepeni napolju? Verovatno cu dobiti gomilu para. I gomilu plišanih sranja koja sviraju uspavanku. I svoju sobu. Onda kolica sa suncobranom. Pa dubak. Pa velike boginje i zub. Pa dobro.
Morala sam da se socijalizujem. Okrenula sam se ulevo i zakmečala jednom. Pesnice su se stegle same od sebe. Vokalizacija na mestu. Ali..još uvek mi je čudno to posedovanje glasa. Mogla sam da vrištim kad hoću. Plač je veoma korisna stvar i koliko sam shvatila za ovih desetak sati, jedini način da te bilo ko ovde shvati ozbiljno.
Četrnaest nije reagovao. Čak se i dalje mrštio u snovima. Paćenik. Zakmečala sam jače. Digao je desnu nevidljivu obrvu i nastavio. Ko te jebe, pomislih.
Okrenula sam se ka Dvanaest. Gledala me je ogromnim plavim očima.
- ’De ci, Trinec?- pitala je Dvanaest. Imala je govornu manu još od malih nogu.
- O, ti si tu. Mislila sam da ti nema pomoći. Mnogo si aktivna, smanji doživljaj. Ahh, da..evo me. Uživam u životu. Jel’ te stežu ove pelene, majke ti?
- Jaoj, ckuoz. Onu Cuzanu tueba baciti u kantu. Ej, Cetrnes je mnogo cladak, je l’ da?
- Šta, bre, u kantu? Mnogo si naivna. Nemoj tako, praviće te budalom čim izađeš odavde. Suzanu ćemo mudrije pomučiti malo kasnije. Nego, ko ti je sladak? Ovaj šaban do mene? Ma, daaj.
Mali podmukli Četrnaest je slušao razgovor i reagovao pomeranjem glave ka meni.
- E, Glavata, odjebi, e. Znaš ti ko sam ja, e?
Dvanaest i mene je spopao neopisivi napad smeha. Kikikikikikiki. I da, glava mi je bila potpuno srazmerna, ali šaban je ipak bio šaban, a šabani vređaju i lepe bebe.
- Celjacino, ’ajde ickuliraj, molim te. U manjini ci. Jao, Trinec, ckroz cmo lude, jel’ da? Bas mi je cuper ovaj zivot.
- Kažem ti. Samo da odemo odavde, provodićemo se kao boginje.
- Umuknite! Zvaću Suzanu – bunio se šaban 14, na šta smo se mi još jače zakikotale. I, eto Suzane. Prišla je Dvanaestici, na šta se ona gicnula par puta, stavljajući joj do znanja da je njeno psiho-fizičko stanje trenutno sasvim zadovoljavajuće i da nema razloga da je ponovo odvija i zavija u nove slojeve. Onda je pogledala mene sa visine. To je uradila već treći put danas. Šta gledaš?- pitala sam namršteno. Suzana nije razumela srpski. Nije me čak ni konstatovala. Nekulturno plavo iskvarcovano biće- vikala sam. Opet ništa. Ruzna si k’o tri ružne!! Ali nee. Ni reč. Moram priznati, ovo je malo zagolicalo moj ego. Udahnula sam duboko. Ona je zaneseno produžila do Šabana. Bući, bući- zavapila je unoseći mu se u facu. Gu, guu, iiii, eee, gu- podmuklo je odbrusio Četrnaest, a onda mi skriveno namignuo, pokazujući svoje nepostojeće pokvarene zube. Trenutno je bilo veoma teško biti ja. Oh. Ljudi su tako moralno degradirana bića.
Prilično mi se prispavalo dok sam sam pogledom pratila pokrete svoje prve medicinske sestre. Na okolnim staklima bile su prilepljene srećne roditeljske face, sa kojih su ispadale oči ka odredjenom krevecu. U mene nešto i nisu gledali. Ljudi, zar zelite da još od sada postanem mizantrop? Gledajte mene. Gledajte me. Da. Kako da ne. Možda mi je ten bio isuviše bled.
Za razliku od Četrnesa koji je jako crveneo. Seljačino, jesi li ti chuo za toalet?- dobacila sam. Lutko, iskoristi pelene dok možeš, e, buahahahrkhaha. Jadno to malo telo. Ni krivo ni dužno bilo je zrtva nekog zlog dizelaškog duha iz prošlog života. Jebiga.
Dvanaest je spavala. Meni je bilo muka. Al’ ko me pita. Suzana mi se približila. Doručak, dušo. – uzela me i odvela negde. Bljucnula sam. Malo u dekolte, malo u levi dzepčić njenog belog mantilčića. Opsovala mi je majku. Smrad. Onda ušla u sobu 201. U sobi krevet. Na krevetu žena. Na ženi Nešto za mene. Suzi se kao istopila od nežnosti. To nešto mi je odma’ bilo u ustima. Nisam čak ni grimasu stigla da napravim.
Joana 12. decembar 2007 3:41:29
| (26) komentara
postnatalni period :)
tezak je zivot, kazem ti :-D
ma kako se ti samo svega toga sećaš?
Hehee, mnogo mi ovo slatko!
cupel ti je ova plicica
*Glup, ja nisam obichan smrtnik. I moje poreklo josh uvek nije konstatovano na Zemlji. *Slobodna, to su chiste traume @_@ ali, neka ti bude :-P
*Spindizzy ?! Ti si Dvanez? Pa, `de si, hiperaktivna bebo?
*Spindizzy ?! Ti si Dvanez? Pa, `de si, hiperaktivna bebo?
uf, setjam se... a dvajes godina kasnije sretnem ribu s kojom sam tada lezhao. i bash je dobro ispala, mada ni u porodilishtu nije izgledala loshe. shtavishe, bila sa mnom u grupi na faksu. kazhem joj: 'opet ti?!', a ona: 'AAAAA! NE MOGU DA VEEEEERUJEM!'
da, da. secam se. I sve kao " uopshte se nisi promenila, osmeh ti je isti i oblik glave i boja kose"
ha ha! da. a ona meni, onako zapanjeno: 'jebote, shta ti se desilo?!'
hahahahaha. Joj.
eeee... 'bem te ludu! Gwawata, dobaw ti ovaj post, samo... ma bolje izgledash sad nego kao bebac i znam da ti je krivo. :P
..pa, da...sad imam dva metra vishe i prilichno sam ponosna:-D
ma mogla bi biti 12-ca ladno, al... recimo vise od deset godina ranije
eih... :-/ nishta onda.
a je'l ti je rodjendan stvarno krajem jula? to bi onda skroz razjasnilo naziv posta. ;) odlichno pisanije, odlichno!! :D
hehehe. Do yaya. :D Sad se setih filma koji je bio na TVu ovog vikenda (naravno da sam zaboravila kako se zove :D). I vikenda. Dobar vikend. Nego, hey... Ochekivala sam da tje trinaestica biti podliji mali manipulator. Ili lenjost nije dozvolila da se prikazhe u najboljem svetlu? :D :P ehm, da. Odoh da spavam. :/
*Ludajo, da, sam kraj jula. I to Nam je, uglavnom, jedna od dominantnijih osobina. * Nymphadora, e, film je samo takav :-D a 13 je lenja lichnost. Bash, bash.
ja ti kazhem! ;)
Lenjo, lenjo. Znala sam. :P :) To je jako slichno mojoj prichi. :D
ma. boli me uvo. i tebe verovatno. shta cesh pijesh? ;-)
tko to govori? :D
tko to govori? :D
tko zna?
tko zna?
tko zna?
doooobra prica
tko vam se u case pisha
i lupa chvrge u mraku?
a tko se prepao moga oka?
tko je to?
tko je to bio djeco?
tko je to?
tko je to bio djeco?
i lupa chvrge u mraku?
a tko se prepao moga oka?
tko je to?
tko je to bio djeco?
tko je to?
tko je to bio djeco?
Brate, nije valjda?:-D